Zašto vjerujemo u tarot i horoskope?

Ljudi dovoljno dobro znaju da su tekstovi u stilu „saznajte što vas očekuje ove godine“ najčešće kreacije novinskih redakcija, a da su vidovnjaci jednostavno dobri psiholozi. Zodijački znakovi su se za ovih nekoliko tisuća godina toliko pomiješali, da bi trebalo dosta vremena da se drevni načini predviđanja prilagode sadašnjici. Ali ljudi i dalje vjeruju u misteriozno i nedokazano.

Nedavno predviđeni a omanuli kraj sveta ponovo nas primorava da se zapitamo zašto ljudi vjeruju u ove vrste misticizma – predviđanja, hiromantija, horoskopi. U stvari, odgovor na ovo pitanje nije tako težak kao što možda izgleda na prvi pogled.

Godine 1948. , psiholog i nastavnik Bertram Forer sproveo je eksperiment na svojim studentima. Dao im je test ličnosti – navodno kako bi  koristi dobivene rezultate da dobije dublji uvid u ličnost svakog studenta. Međutim, umjesto pojedinačnih rezultata on im je svakom ponaosob dao isti nejasan tekst preuzet iz horoskopa. Tekst glasi:

„Potrebna vam je ljubav i divljenje drugih ljudi. Vrlo ste samokritični. Imate mnoge skrivene osobine koje ne koristite u svoju korist. Svoje slabosti ste, uopće, u stanju da neutralizirate.  Iako ste naizgled disciplinirani i samouvjereni, često se osjećate nesigurno i previše brinete. Ponekad imate ozbiljne sumnje o tome da li ste donijeli pravu odluku , i uradili pravu stvar.

Volite raznovrsnost, a ograničenja vam izazivaju frustraciju. Također ste ponosni na činjenicu da mislite svojom glavom i ne uzimate mišljenja drugih zdravo za gotovo bez dovoljno dokaza. Svjesni ste da biti previše iskren prema drugim ljudima nije mudro. Ponekad ste ekstrovertni, predusretljivi, i društveni, a drugi put, opet, introvertni, rezervirani i oprezni. Neke od vaših aspiracija su prilično nerealne. Jedan od vaših glavnih ciljeva u životu je stabilnost.“

Većina studenata su se složili da je tekst prilično točno opisao njihov karakter. Možete se uvjeriti da mnoge rečenice važe i za vas jednostavno zato što je tekst nejasan. Karakteristike ličnosti kreću od introvert do ekstrovertan, samouvjeren – nesiguran, te uključuju i potrebu za divljenjem, što ima svako, duboko u sebi.

Kada su se studenti složili da je test nevjerojatno točan, Forer im je otkrio svoj eksperiment. Po svoj prilici, njegovi učenici su shvatili zašto ne bi trebalo da vjeruju u nejasne horoskope.

Forer nije ograniči svoj eksperiment na šalu sa studentima. On je klasificirao principe po kojima se lako može doći do jednako mudre „analize“ kod kuće. Prvo, ispitanik se mora uvjeriti da se opis odnosi na njega ili nju ili na određenu grupu ljudi kojoj ona ili on pripada ( ovo se odnosi na recimo, lavove u horoskopu, smeđooke, ljevoruke, i tako dalje ).

Neodređenost karakteristika čini ih primjenjivim na skoro sve, i ovo čini ispitanika da vjeruje u validnost rezultata. „Da, ja sam stvarno introvertan, ja sam ponosan na svoju nezavisnost, a ponekad se osjećam nesigurno, ali se skrivam iza samouvjerenosti“. Preporučljivo je da ispitanik promatra onog koji provodi test kao autoritativnu figuru.

Suvremeni mediji se uspješno koriste ovim – „to je objavljeno u novinama i zato je istina … „. Opis mora da ima pretežno pozitivne karakteristike. Sa ovih pet principa, „astrološka predviđanja“ i „psihološki portret“ može napraviti i lice koje nema pojma o astrologiji ili psihologiji.

Ova jednostavna istina je ponovo ilustrirana u kasnim 1950-im u eksperimentu jednog američkog psihologa Rossa Stagnera. On je dao menadžerima sektora za ljudske resurse u 68 različitih poduzeća detaljan upitnik na osnovu kojeg je on trebao napraviti njihove psihološke profile, a zatim je napravio jedan lažni opis koristeći fraze iz 13 različitih horoskopa. Stagner je potom zatražio učesnike da pročitaju opise i rekao im da su opisi napravljeni na osnovu psihološkog testa.

Posle svake rečenice učesnici su trebali da se izjasne da li smatraju da je, po njihovom mišljenju, dati opis točan, te koliko se zaista odnosi na njihov karakter. Psihološki profil mogao je biti ocijenjen sljedećim ocjenama: nevjerojatno istinit, veoma istinit, negdje u sredini, uglavnom pogrešan, i potpuno pogrešan. Više od trećine učesnika ocijenilo je  da ih je psihološki portret skiciran vrlo točno, 40 % –  kao sasvim precizan, a skoro niko od učesnika nije ga ocijenio kao potpuno pogrešan. Učesnici su bili menadžeri za ljudske resurse, dakle, ljudi sa iskustvom u procjeni ličnih osobina.

Većina učesnika pozitivne izjave smatra točnim, na primjer : „Volite raznovrsnost u životu, određeni stepen promjena, a sa suočavanje sa strogim pravilima i ograničenjima stvara vam osjećaj dosade“, „Iako imate određene lične slabosti, uglavnom znate kako da se nosite sa njima“. Nasuprot tome, ove dvije izjave su smatrane najmanje točnim u većini slučajeva: „Imate problema u seksualnom životu“, i „Vaša očekivanja su ponekad nerealna“.

Slične studije su se i kasnije ponavljale, a rezultat je bio isti – ljudi su vjerovali nejasnim pozitivnim frazama. U psihologiji se to naziva Forer efekt ( u čast autora eksperimenta sa studentima ) ili Barnum efekt ( u čast poznatog američkog poduzetnika i vlasnik cirkusa u 19. veku Phineasa Barnuma ). Moto njegovog cirkusa bio je: „Pronaći ćemo nešto za svakoga“.

Barnum i Forer efekt tvrde da su ljudi skloni da prihvate opće, nejasne i banalne izjave, uglavnom pozitivne (ali ne i potpuno laskave) ako im se kaže da su ove izvedene iz proučavanja određenih faktora te ako su sigurni da se ove izjave odnose na njih lično. Ovakvu iluziju je lako izvesti tako što se izabere jedan pokazatelj: datum rođenja, boja kose ili očiju, i tako dalje. Ljudi su polaskani pažnjom usmjerenom na njihove ličnosti, naročito ako ta pažnja dolazi od „eksperata“ koji kreiraju horoskope i testove ličnosti.

Postoje i dodatni faktori koji utiču na uspeh horoskopa i drugih „predviđanja sudbine“. Prvo, astrolog treba da nagovijesti da ima određene posebne sposobnosti – na primjer, poznavanje tajne čitanja sudbine u porodici, ili je recimo imao direktan kontakt sa vračevima i šamanima koji su mu otkrili određene tajne.

Još jedan važan činilac uspješnog trika su detaljni podaci. Manje je vjerojatno da će ljudi povjerovati astrologu koji će im ispričati sudbinu samo gledajući u njih, ali će ozbiljnijim smatrati riječi izvedene na osnovu točnog datuma, vremena i mjesta rođenja. Ljudi imaju iluziju da preciznost podataka utiče na preciznost predviđanja.

Vremenom vjerovanje u ispravnost predviđanja  jača. Većina nejasnih izjava se zaboravi, ali one koje se „pokazuju točnim“, dugo ostaju u sjećanju. Osim toga, „drevno proročanstvo“ zvuči mnogo impresivnije od nekog suvremenog. Ovo je jasno pokazano uzbuđenjem oko kraja sveta 2012.godine, koje su, navodno, prorekle Maje. Zanimljivo je da se o ovom veoma starom proročanstvu počelo govoriti tek nakon 2000. godine, kada su drugi, ranije zakazani „krajevi sveta“, bili „otkazani“.

Bilo koja osoba koja bar ponekad pročita novine ili poneku knjigu zna da je samo u posljednjih sto godina, smrt čovječanstva bila predviđena desetine puta. Ako je suditi prema vidovnjacima, prorocima i „kontaktiranima“ sa druge planete ( a ima i onih koji se smatraju takvima ), svjetska populacija je trebala odavno da nestane. Apokalipsa se očekivala šezdesetih, zatim devedesetih, a onda i 2000-tih. Kada se predviđanja ne ostvare, ljudi prebacuju pažnju na sljedeći datum. Ali  što nas čini znatiželjnima da razgovaramo o kraju sveta, pa čak i za strah povezan sa iščekivanjem istog? Psiholozi smatraju da je ova naizgled globalna tema smrti u svetu povezana sa razmišljanjima pojedinaca o vlastitom životu.

Kada se očekivao kraj sveta u decembru 2012. godine, počele su da kruže šale kako sada, konačno, mogu sigurno da uzimaju kredite i dižu hipoteke, jer neće morati da plate račune. Prema riječima stručnjaka, neki ljudi vole da se „drže“ nekog budućeg događaja koji ih oslobađa od odgovornosti za njihove sadašnje postupke.

Razgovori o kraju sveta imaju i komunikativnu funkciju. Ljudi vole da budu dio grupe sa kojom dijele svoje brige, strahove i vjerovanja. U stvarnom životu nije tako jednostavno naći bliske ljude budući da odrasle osobe imaju previše razlika u mišljenju. Međutim, zabrinutost zbog mogućeg „kraja“ savršeno ujedinjuje grupe ljudi bilo da je to grupa prijatelja, grupa radnih kolega, ili velika porodica, baš kao što bi to učinila i bilo koja druga prijetnja.

Kada se proročanstvo ne ostvari, svako mora da odluči što će raditi sa svojim životom, bez obzira da li je ekstrovertirana ili introvertirana ličnost i kako da provede naredne godine. S druge strane, ljudi mogu da posjete astrologa ili pročitaju najavu sljedećeg „kraja sveta“. Kažu da je sljedeći „zakazan“ za 2021. godinu.

Ako, ipak, pratite horoskope, makar iz zabave, da ubijete vrijeme, ili da u moru negativnih vesti pročitate nešto što će vas oraspoložiti, posjetite Moj horoskop.